Istraživanje na miševima moglo bi dovesti do novih metoda liječenja celijakije
Prvi mišji model sa istim genom i imunim sistemom kao kod ljudi koji imaju celijakiju razvijen je na Univerzitetu u Chicagu u Centru za celijakiju. Istraživači su na ovome radili dvije decenije.
Prema njima, mišji model „pruža vitalni alat za razvoj i testiranje novih tretmana za liječenje celijakije“. To je prvi model na kojem se kod miša razvija oštećenje na tankom crijevu usljed konzumiranja glutena, koje se kasnije može oporaviti na bezglutenskoj dijeti, prenosi autor studije Bana Jabri, direktor centra za celijakiju u Chicagu.
Jedna od ključnih karakteristika mišjeg modela je to da je nosio HLA-DQ8, jedan od gena povezanih s razvojem celijakije kod ljudi. Kod miša se javlja oštećenje na sluznici tankog crijeva kad je izložen glutenu. Kada se sprovede bezgluenska dijeta, crijevo se može oporaviti na isti način kao kod ljudi koji imaju celijakiju.
Miševi koji se koriste u ovim istraživanjima su posebni sojevi miševa koji se koriste za izučavanja bolesti kod ljudi i načina kako ih prevenirati i lijeciti. Miševi dijele genetske i psihološke sličnosti s ljudima i kod njih se prirodno razvijaju rak, visok pritisak, dijabetes, osteporoza i glaukom. Prisustvo gena samo po sebi nije dovoljno za razvoj celijakije i u svjetskoj populaciji je mnogo onih koji nose HLA-Q8 ili HLA-DQ2 gen (koji je također povezan s celijakijom). Studije koje koriste mišji model bi mogle otkriti opće principe za tretmane koji bi se primjenili na pacijentima s istim genom, uključujući istraživanja koja čine gluten podnošljivim za osobe s celijakijom i ulaganje u razvoj vakcine.
Na temelju ispitivanja pacijenata s celijakijom, Jabri i kolege tvrde da je neophodno i prisustvo visokog nivoa IL-15, upalnog proteina, da bi se moglo doći do oštećenja sluznice tanog crijeva. Ovo oštećenje, koje se otkriva biopsijom, je zlatni standard za dijagnozu celijakije. Okolišni i drugi faktori se takođe smatraju značajnim za razvoj bolesti.
„Odražavajući složenu interakciju između glutena, genetike i upalnog proteina za pojavu upalnog tkiva, mišlji model pruža mogućnost boljeg razumijevanja celijakije i razvoj novih terapeutskih strategija“, napisali su autori ove studije.
Istraživači su proučavali celijakiju kod pacijenata da bi razumjeli prirodu bolesti, izjavio je Jabri za „UChicago news“. Smatra da naučnici sada mogu korisiti miševe za prepoznavanje novih ciljeva u razvoju lijekova na modelima koji vjerno prikazuju stanje kod ljudi. Kako je pomenuto, Jabri naziva miševe vitalnim alatom za razvoj novih tretmana za preobražaj celijakije ukoliko je već nastala ili prevenciju njenog razvoja kod visokorizničnih skupina ljudi.