Svi smo mi jedinstveni i  zato je svakome potreban različit vremenski period prilagodbe iznenadnoj novonastaloj situaciji. Tako i sam proces prihvatanja za svakoga je različit. Neko će ga lakše i brže proći, dok će drugima trebati dosta više vremena.  Koliko god da vam treba vremena – to je u redu, nigdje ne piše da se za mjesec dana ili tri dana mora sve to prihvatiti. Bitna je podrška bližih članova porodice i prijatelja, mada tu često nailazimo i na nerazumjevanje. U takvom slučaju udruženja mogu igrati veliku ulogu. Tu možete upoznati osobe oboljele od celijakije, osobe koje dijele isti teret kao i vi ili vaše dijete, koje vas razumiju i tačno znaju kroz šta prolazite i kako vam je. Nemojte da vam bude teško potražiti pomoć od drugih u tom procesu. Ta pomoć može biti da vam neko da savjet, jer ste novi u svemu tome. Nekada je samo dovoljno da vas neko sasluša. Rečenicu  „Ja imam celijakiju“, ili „Moje dijete ima celijakiju“ zamijenite sa  „ Ja sam osoba oboljela od celijakije“ ili „Moje dijete je dijete oboljelo od celijakije“, jer kada kažete „Ja imam celijakiju“ to je kao teret koji nosite pored sebe i ovako konstruisana rečenica otežava sam proces prihvatanja.  Kada kažete „ Ja sam osoba oboljela od celijakije“ to već znači da je to dio vas, što i jeste, i da ste na dobrom putu prihvatanja svoga stanja. Samo male izmjene u imenovanju situacije mogu olakšati sam proces prihvatanja.