Toliki mjeseci i godine patnje i raznih simptoma su dobili jedno ime. Celijakija.  Bilo da je u pitanju vaše dijete ili vi, u momentu osjetite olakšanje, pa možda i sreću, jer napokon znate da sva ta patnja ima ime. Ali to traje jako kratko, toliko kratko da većina i ne bude svjesna da je to osjetila.  Svo to olakšanje u sekundi je prekrio veliki oblak straha. Strah koji prolazi kroz svaki dio tijela, kroz svaku poru. U glavi se roji hiljade i hiljade pitanja, toliko brzo da imate osjećaj da će vam glava puknuti. Šta je to, kako dalje, postoji li lijek, do kada će to trajati, hoću li ikada ozdraviti, šta će moje dijete jesti, šta ću ja jesti, kako ću praviti hranu, pa mi smo odrasli na pitama, baklavama, tjesteninama, kako ću bez toga...  U tom momentu to je sasvim normalna reakcija.  Strah je jedna od najjačih ljudskih emocija i on vas pokreće da reagujete i to u dva smjera: suočavanje ili bijeg.  Bijeg nije rješenje, ni za vas, a pogotovo ako se radi o vašem djetetu, kome želite sve najbolje i želite da što prije ozdravi. Ostaje samo suočavanje koje je teško i bolno. Bitno je da znate da postoje rješenja koja vam mogu olakšati u procesu prihvatanja. U eri interneta i društvenih mreža, puno je lakše doći do adekvatnih informacija i odgovora na sva vaša gore postavljena pitanja. Na društvenim mrežama postoje grupe u kojima se nalaze bezglutenski recepti, bezglutenski proizvodi, koji vas u početku mogu usmjeriti šta možete koristiti.  Potražite udruženja oboljelih od celijakije, pridružite im se na internetu, dođite na sastanak ako ste u mogućnosti.  Raspitajte se kod pedijatra ili svog porodičnog ljekara, da li ima još osoba oboljelih od celijakije, stupite u kontakt s njima.  Jako su bitni ovi prvi koraci od saznanja dijagnoze. Kako budete dobivali odgovore na svoja pitanja, tako će i strah nestajati, jer  ponovo ćete imati osjećaj kontrole.

Zatvori meni